PALEOLIT (STARO KAMENO DOBA)

Po starosti i tehničkoj obradi artefakata koji mu pripadaju paleolit se dijeli na:

STARIJI,SREDNJI I MLAĐI PERIOD-ILI DONJI,SREDNJI I GORNJI PALEOLIT 

(predpostavljam ova druga podjela donešena je na osnovi  debljine i dubine sedimenata (slojeva)zemljine kore(koji su dalje podjeljeni u stratume koji bi trebali oznacavati tačan period zemljine arheološke i klimatske epohe)

Svaki od spomenutih ima svoje epohe nazvane po lokalitetima na kojima je otkriven kulturni sadržaj (većina tog navedenog sadržaja otkriveno je u dolinama rijeka ,u prirodnim zaklonima ispod litica (jedna od poznatijih su pećina`La Madeliene`(dolina rijeke Vezere) po kojoj je također i dobilo ime posljednje razdoblje paleolitika Magdalenska ili Madlenska epoha, i pećina Cro-Magnon u Francuskoj).Inače područje današnje Francuske iznimno je obilato sa nalazištima paleolitskih i drugih epoha da bi bio obilan posao da sve navedemo.Također ovdje napominjem da je i naša bivša drzava bila donekle poznata po svojim arheološkim nalazištima u Krapini(Hušnjakov brijeg) kao i pećina Vindija(1) u blizini Varaždina,u kojoj je pronađeno jedno od bolje očuvanih ostataka Naendertalaca u svijetu.

(1)ti nalazi su izabrani kao primarni DNA-kod s kojim je grupa naučnika iz Max Plant Instituta za Evolucijsku Antropologiju u Leipzig-u Njemacka pokušala dokazati postojanje bilo kakvog genskog podudaranja Naendertalca sa današnjim modernim čovjekom,jer uzrok izumiranja Naendertalca još nije dokazan...jedan dio naučnika smatra da je homo sapiens sa bolje organiziranom kulturom i naprednijim mozgom,uspio preteći naendertalaca u borbi za hranu,dok profesor Klein vjeruje da je homo sapiens razvio gene,koji su potakli razvoj govornih organa i komunikacije,dok naendertalcu to nije uspjelo)

Dakle ovdje ćemo pokušati ukratko da napravimo podjelu paleolitika koji je inače podjeljen na osnovi načina obrade i korištenja kamenih,koštanih i drugih oružja ili instrumenata,također nazivi koji se koriste u datiranju paleolitske epohe,su nazivi većinom francuskih mjesta,pokrajina i špilja tako da necemo detaljnije opisivati nalazišta(velika većina tih nalazišta danas je pod zaštitom UNESCA)

Donji ili stariji paleolitik (karakteristični predstavnici Homo Habilis,Homo Erectus).

Stepeni starijeg paleolitika su sljedeći:

1.Prešelenska(prešelska) epoha

Čovjek je upotrebljavao oružja (alate) od drveta i takve komade od kamena da je teško definisati tragove namjerne obrade.

2.Šelenska(šelska)epoha

Lokalitet Chelles(sjeverna Francuska).Oružja ove epohe imaju pretežno bademaste oblike grubo obrađene sa obje strane.Jedan francuski arheolog dao im je ime `coup de pong` ili ručni klin.Veličina ovih oružja varira od 4-25cm.Upotreba ovog oružja trajala je od početka kvartara do posljednje njegove glacijale(predpostavljam period ledenog doba u kojem je dolazilo do kratkotrajnog zatopljenja u vidu nekoliko hiljada godina:)

3.Ašelenska(ašelska)epoha

Ašelska oružja imaju pravilne oblike,znatno tanje od oružja prethodnih epoha.Tipični `ručni klinovi` se i dalje javljaju ali je karakterističan oblik koji podsjeća na bukvin list.Oružja ovog oblika i vrste u velikoj mjeri pružio je lokalitet u Dordonji, po kome je i cijela industrija dobila naziv

Srednji paleolitik(mustijerska ili musterijenska epoha)(duhovna revolucija-pokapanje mrtvih)

1.Musterijenska epoha

Industrija musterijenske epohe,složena po svojim tehnikama i vrstama oružja,posjeduje dva karakteristična oružja:kameni šiljak i krivu postrušku(postruške su služile kao noževi pri obavljanju raznih zadataka,osobito pri obradi ulovljenog plijena(odvajanje kože od mesa i tetiva)).Također ovom periodu pripadaju i prva koštana oružja napravljena od kostiju bizona i konja.

Mlađi ili gornji paleolitik(predstavnici-Kromanjonac)

1.Orinjačka epoha

Kulturu ove epohe otkrio je Ed Lartet,u pećini Orinjak-Francuska 1860.god.                                     

Karakteristični oblici kamenog oružja ovog doba su sječiva-nožići odbijeni od većeg nukleusa ili kamena.Toj industriji još pripadaju i strugači,svrdla i šiljci.Koštani predmeti šiljci,šila i igle pravljeni su od slonovače i kostiju sjevernog jelena.Tu se već pojavljuju prvi tragovi mikrolitske industrije koja je specifična za Mezolitik,ali se kasnije u raznim oblicima primjene odražava i u neolitiku.

2.Solitrejska epoha

Kamena oružja ove epohe obilježavaju dva karakteristična oblika:šiljci u obliku lovorovog i vrbovog lista.Pored toga česti su i manji šiljci koji su vjerovatno upotrebljavali kao vrhovi kopalja.Mikroliti su i dalje u upotrebi,kao i koštana oružja.Tehnička obrada kamenog oružja dostiže svoj vrhunac u ovoj epohi.

3.Madlenska epoha

Ova epoha prelazi sve druge savršenom obradom jelenje kosti.Dok kamena oružja iščezavaju i nestaju iz upotrebe,sad se javlja kao osobit instrument harpun od kosti sjevernog jelena.Od kremena se i dalje izrađuju sječiva,noževi,vrhovi kopalja i mikrolitska oružja.

PALEOLITSKA UMJETNOST

                             

Ovdje napominjem da u ranim fazama paleolitske epohe(Prešelenska,Šelenska,Ašelenska čak i Musterijenska epoha)nisu bili prisutni oblici bilo kakvog ciljanog umjetničkog izražaja(većinom su tadašnji ljudi u prirodi nalazili oblike koji su ih asocirali na životinje i kao takve nosili ih sa sobom,vjerujući da će im one pomoći u boljem i kvalitetnijem ulovu(opet iz ovoga zaključujemo prisutnost rane faze duhovne revolucije)).

Tek u kasnim epohama osobito Orinjačkoj i Madlenskoj dolazimo do znakova paleolitske umjetnosti među kojima su najznačajnije slike životinja koje su bile urezane,naslikane i isklesane u kamenim zidovima pećina.Veliki postotak tih slika nalazi se na pretežno nepristupačnim mjestima u pećinama(zavučene u najmračnije odaje),iako bi bilo logično da su  bile na ulaznim galerijama,pa iz toga zaključujemo sa sigurnošću da su te slike imale daleko ozbiljniju namjenu od puke dekoracije.Možemo naslutiti da su bile stvarane kao sastavni dio nekog magijskog obreda.Mi to vidimo ne samo po njihovom skrovitom smještaju nego i po rasporedu životinja na zidu pećine,koje su bile nacrtane jedna preko druge.Jer izgleda da za ljude kamenog doba vjerovatno nije postojala određena granica između slike i stvarnosti;slikajući životinju oni su u svojoj podsvijesti željeli da im se ta nacrtana životinja jednom nađe u domašaju,a nakon nekog vremena kad je ubiju,mislili su da su s tim činom i ubili životni duh životinje.I stoga mrtva slika nije više imala nekog značaja,pa se na nju više nije obraćala pažnja kad je trebalo ponoviti čaroliju.A magija je djelovala,jer lovci nabijeni samopouzdanjem su sa još većim žarom i snagom skakali na životinju,pa su je sa više uspjeha i obarali(emocionalna osnova ove magije prisutna je i danas,gdje ljudi slike neke drage osobe drže u novčaniku stvarajući tako osjećaj njihovog prisustva).Možemo zaključiti promatrajući madlenske epohalne slike u Altamiri i Lascaux-u da je kult smrti te želja za ubijanjem naslikane životinje,zamjenjen kultom života i željom za povećanjem njihovog broja(tu nam u prilog ide činjenica da su se velika stada pri kraju posljednjeg glacijalnog perioda počela povlačiti iz srednje Evrope u sjevernije krajeve,a dotad krupnu divljač zamjenjuje sve sitnija).Na pećinskim slikama u Altamiri primjecujemo izvanredan realizam koji nam čak daje nagovjestiti prisutnost treće dimenzije i težnje umjetnika za plastičnošću forme(chiaro scuro)gdje svijetli tonovi daju osjećaj blizine a tamni dubine.Jer umjetnik vjerujući da zaista stvara životinju više će težiti nekom realnijem i dotjeranijem prikazivanju od onoga koji ju je slikao samo radi ubijanja.U većem broju primjera oblik životinje kao da je bio nametnut prirodnom obliku stijene,a obrisi prate žile i pukotine koliko god je to moguće.Možda je lovac čiji je opstanak uglavnom zavisio od divljači,lova i sakupljanju plodova,uobičavao sjedeći u pećini,da opaža na zidovima pećina razne forme i oblike slične onim životinjama koje je vidio u prirodi.Pomno ih analizirajući,te iste oblike je onda komadom ugljena naglašavao,a za predpostaviti je da su pojedinci služeći se tim talentom dobijali status umjetnika- šamana pa su bili oslobođeni lova i drugih po život opasnih aktivnosti.S vremenom se je sve manje taj naš isti umjetnik oslanjo na prirodne formacije,pa je nakon određenog perioda naučio da pravi slike i bez pomoći tih prirodnih oblika.Izvanredan primjer takvog stvaralačkog zanosa jeste Naga žena iz pećine La madaleine kod Penea gdje je većina oblika isklesana iz prirodnih deformacija stijene.Spomenućemo i pećinu Addaure kod Palerma(Sicilija) gdje su pronađeni pećinski crteži rađeni brzim i sigurnim urezivanjem koji prikazuju ljudske figure i životinje naslagane jedne na drugu,nešto slično kao i u Lascauxu.Osim velikih pećinskih slika,ljudi mlađeg paleolita radili su i male crteže te rezbarije u kosti,rogu ili kamenu vješto oblikovane pomoću mikrolitskog oružja ili kremena.Takozvana Vilendorska Venera iz Austrije,jedna je od nekoliko ženskih figura plodnosti,koja se sva nalazi u jednoj okrugloj formaciji podsjećajući na jajolike –svete oblutke-.Također ne smijemo zanemariti i Bizona načinjenog od irvasovog roga,primjećujući njegovu kompaktnost i izražajnost koja se oslanja djelomično na prirodni oblik roga iz kojeg je izrezan.Spomenićemo i australske Bušmane(starosjedioci Australije)koji su donedavno bili jedini ostaci te prvobitne faze čovjekovog razvoja.Čak je i njihova umjetnost iako sa manje vještine,rađena pretežno na kori drveta(interesovanje za pokret i oštro zapažanje),nesumnjivo imala karakteristike paleolitske civilizacije.


Ovdje smo sumirali neke od važnijih aspekata razvoja paleolitske umjetnosti a njen kraj je uslovio krajem ledenog doba i povlačenjem ledenih ploča na krajnji sjever. Krajeve srednje Evrope sad naseljavaju nove životinjske vrsta,dolazi do epohalne pojave zemljoradnje i pripotomljavanja životinja,a čovjek kao čovjek i u ovoj za čovječanstvo velikoj prekretnici će ostaviti veliki trag kako u umjetničkom,tako i u religijskom pogledu.Počela je nova revolucija ona Neolitska!